2026.15.1.3 Samostalnost u određivanju radnog vremena sukladno Zakonu o radu
Ivan Vidas, mag.oec.
.
Samostalnost u određivanju radnog vremena predstavlja iznimku od općeg režima radnog vremena i odmora, a njezina je svrha prilagoditi zakonske obveze stvarnim okolnostima rada onih radnika čije je radno vrijeme po prirodi posla nemoguće mjeriti ili unaprijed odrediti.
Zakon o radu takvu mogućnost uređuje u članku 88., gdje jasno razgraničuje kategorije radnika koji mogu samostalno određivati svoje radno vrijeme, opseg iznimke i obveze poslodavca u pogledu evidencije.
Temeljno polazište jest da se na radnike koji zbog posebnosti posla ne mogu raditi u unaprijed određenom rasporedu ili čije je radno vrijeme nemoguće mjeriti, ne primjenjuju odredbe o najdužem tjednom radnom vremenu, noćnom radu te dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je s poslodavcem izričito ugovorena samostalnost u njihovu određivanju. Takva samostalnost nije pretpostavljena, nego mora biti rezultat sporazuma, najčešće kroz ugovor o radu ili njegov dodatak.
Zakon posebno definira rukovodeće osoblje kao skupinu radnika kod kojih se takva samostalnost najčešće pojavljuje. Rukovodeća osoba mora biti ovlaštena voditi poslove poslodavca, samostalno zaključivati pravne poslove u ime i za račun poslodavca te mora imati radne zadatke čiji raspored nije moguće unaprijed odrediti. Upravo ta kombinacija ovlasti i…
