Zakon o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje u tekstu: Zakon o radu) opći je propis o radu. Dakle, taj zakon uređuje radne odnose u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da se drukčije ne uređuje drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom.
Zakonom o radu, uz ostalo, propisani su i način prestanka radnog odnosa. Odredba članka 112. Zakona o radu posljednji je put izmijenjena odredbom članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine, broj 151/22).
Citiranom odredbom važećeg Zakona o radu propisano je i da je jedan od načina prestanka ugovora o radu kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.
Iz navedenog proizlazi da je moguć prestanak ugovora o radu po sili zakona. Dakle, ugovor o radu može prestati čim se ispune obje spomenute zakonske pretpostavke. Međutim, Zakon o radu ipak predviđa mogućnost da se radni odnos nastavi ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Upravo u vezi s mogućnošću nastavka rada nakon ispunjenja oba spomenuta uvjeta za prestanak ugovora o radu, u praksi su se postavila određena pitanja.
Prvo pitanje koje valja razmotriti je što se podrazumijeva pod dogovorom poslodavca i radnika. Imajući na umu da je svaki ugovor o radu dvostrano obvezni pravni posao, to pod dogovorom poslodavca i radnika treba podrazumijevati suglasno iskazanu volju poslodavca i radnika za nastavkom radnog odnosa. Navedeno podrazumijeva da nastavak radnog odnosa nije moguć ako se poslodavac ne suglasi s izraženom namjerom…
