2025.19.1.3 Preraspodjela radnog vremena i korištenje tjednog odmora
Ivan Vidas, mag. oec.
U skladu sa Zakonom o radu, radnik tjedni odmor koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi ili iza nje slijedi, što u praksi znači subotom ili ponedjeljkom. Minimalno trajanje tjednog odmora je 24 sata neprekidno, i upravo je ta neprekinutost bit zakonske zaštite – radnik ima cijeli dan za oporavak, bez prekida zbog rada ili radne pripravnosti.
Ako radnik iz objektivnih razloga ne može koristiti tjedni odmor u propisanom trajanju, poslodavac mu je dužan osigurati zamjenski tjedni odmor. Taj odmor mora se omogućiti odmah po završetku razdoblja rada zbog kojeg odmor nije korišten ili je korišten u kraćem trajanju, a najkasnije do stjecanja prava na sljedeći tjedni odmor (primjena članka 75. stavka 4.).
Drugim riječima, zamjena ne smije ”otići“ u neki neodređeni budući trenutak: mora se realizirati bez odgode i prije ”idućeg redovnog“ tjednog odmora.
Svrha ovakvog uređenja je jednostavna i ljudska: tjedni odmor nije administrativna formalnost, nego vrijeme za oporavak, privatni život i sigurnost u radu. Zato se zakonodavac jasno opredijelio za primarno korištenje u nedjelju (alternativno subotu ili ponedjeljak), i za strogu obvezu hitnog osiguranja zamjene kad to nije moguće.
Što je preraspodjela radnog vremena i zašto postoji
Preraspodjela radnog vremena je zakonom dopušten način planiranja rada kad potrebe procesa nisu ravnomjerne tijekom godine, mjeseca ili tjedna. Omogućuje da radnik u jednom razdoblju radi više, a u drugom manje, uz poštivanje propisanih ograničenja i prosječnih granica u referentnom razdoblju. Time se poslodavcu daje operativna fleksibilnost u vršnim opterećenjima, a radniku sigurnost da ukupno opterećenje ostane u granicama koje štite zdravlje i životnu ravnotežu.
Ključno je razumjeti da preraspodjela ne mijenja niti…
