danas je 29.3.2024

Input:

Porezni tretman korištenja službenog vozila u privatne svrhe - 1. Dio

23.10.2017, , Izvor: Verlag Dashöfer

2017.20.1.1 Porezni tretman korištenja službenog vozila u privatne svrhe – 1. Dio

Iva Uljanić Škreblin i Ksenija Cipek

Pojedina društva u Hrvatskoj odlučuju nagraditi svoje članove uprave, radnike, managere i sl. za dobre rezultate društva bonusima, nagradama, ugošćenjima, ali i omogućivanjem korištenja službenog vozila društva, kako za službene tako i za privatne svrhe, odnosno obično 24/7. U tom slučaju postavlja se pitanje poreznog tretmana navedenog primitka i obveza doprinosa.

Svi oblici nagrađivanja direktora, članova uprave, radnika i sl. smatraju se oporezivim dohotkom, a način utvrđivanja dohotka po toj osnovi i plaćanja poreza i prireza propisani su Zakonom o porezu na dohodak te Pravilnikom o porezu na dohodak. Ovisno o njihovom radno-pravnom statusu isto se može tretirati kao dohodak od nesamostalnog rada (ako je auto dan na korištenje radniku ili članu uprave koji je radnik tog društva) ili kao drugi dohodak (ako član uprave nije i radnik tog društva ili ako je dano osobi koja nije radnik društva već obavlja poslove za društvo temeljem ugovora o djelu) ili kao dohodak od kapitala (ako je član uprave ili direktor ujedno i vlasnik društva, odnosno član društva-dioničar).

RADNICI I ČLANOVI UPRAVE DRUŠTVA – U RADNOM ODNOSU

Člankom 4. stavkom 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14) propisano je da fizička osoba koja prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor, ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Posebni zakoni u tom smislu mogu biti svi posebni zakoni koji rješavaju tko vodi poslove poslodavca, npr. ZTD i dr.

Što znači biti ovlašten voditi poslove poslodavca, u prvom redu znači imati pravo zastupati poslodavca, u svim poslovima, ili u bitnom dijelu poslova. To su u pravilu direktor, ravnatelj, članovi uprave tamo gdje umjesto jednog direktora postoji uprava kao tijelo koje je ovlašteno voditi poslove poslodavca i sl.

Osobe koje ulaze u krug osoba iz članka 4. stavka 3. Zakona o radu (direktor, član uprave), ne moraju imati ugovor o radu nego mogu iste poslove obavljati temeljem ugovora obveznog prava, koji se uobičajeno naziva menadžerski ugovor (ali taj naziv ne postoji niti u jednom zakonu).

Poslovi člana uprave mogu se obavljati, kao što je rečeno bez ugovora o radu. Međutim, može se sklopiti i ugovor o radu, ali u tome slučaju se na taj ugovor o radu ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Dakle, tome se članu uprave ugovor o radu može otkazati bez razloga iz članka 115. i 116. Zakona o radu.

  • Utvrđivanje dohotka od nesamostalnog rada temeljem primitka u naravi

Sukladno članku 20. Zakona o porezu na dohodak1 (dalje u tekstu: Zakon) dohodak od nesamostalnog rada utvrđuje se kao razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju u skladu s odredbama članka 21. Zakona i izdataka nastalih u istom razdoblju u skladu s odredbama članka 23.​ Zakona. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da se primicima od nesamostalnog rada smatraju i svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a između ostalog i naknada članu uprave i/ili izvršnom direktoru koji kao radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca sukladno zakonu kojim se uređuju radni odnosi. U tom slučaju, izričito je propisano da se primicima u naravi od nesamostalnog rada između ostalog smatra korištenje prometnih sredstava koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke od nesamostalnog rada.

Slijedom navedenog, razvidno je da kada se radi o korištenju automobila u vlasništvu društva za privatne svrhe koje društvo omogućuje svojim radnicima i članovima uprave, koji su ujedno u radnom odnosu kod tog društva, odnosno društvo je i njihov poslodavac, u tom slučaju zapravo svi primici koje ti članovi uprave ostvare smatraju se primicima od nesamostalnog rada, osim izuzetaka izrijekom propisanih u članku 21. stavku 4. Zakona, a koji se smatraju drugim dohotkom. Budući da među tim izuzecima nisu i primici u naravi po osnovi korištenja službenog automobila, od te vrste nagrađivanja radnika i članova uprave, koji su ujedno i radnici društva, utvrđuje se i oporezuje dohodak od nesamostalnog rada, a ne drugi dohodak.

Vrijednost primitka u naravi utvrđuje se prema članku 22. Pravilnika o porezu na dohodak2 (dalje u tekstu: Pravilnik) i to prema tržišnoj vrijednosti tih primitaka koja je važeća