2026.09.1.2 Organizacija radnog vremena direktora, menadžera i radnika čije radno vrijeme nije moguće mjeriti
Ivan Vidas, mag.oec.
.
U suvremenim organizacijama sve je izraženija potreba za fleksibilnim oblicima rada, osobito na rukovodećim i specijaliziranim pozicijama na kojima se radno vrijeme ne može jednostavno mjeriti ili unaprijed odrediti. Zakon o radu prepoznaje tu posebnost i uvodi posebna pravila za radnike čiji se rad ne može uklopiti u klasične okvire radnog vremena.
Riječ je o radnicima koji zbog prirode svojih poslova, razine odgovornosti ili organizacijskog položaja imaju široku autonomiju u određivanju vlastitog radnog ritma. Takvi radnici mogu biti direktori, menadžeri, rukovoditelji organizacijskih jedinica, ali i drugi radnici koji samostalno organiziraju svoj rad i čiji se radni učinak ne može procijeniti kroz broj odrađenih sati, nego kroz rezultate i ispunjenje poslovnih ciljeva.
Zakon o radu izričito navodi da se na radnike za koje, zbog posebnosti njihovih poslova, radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti, ili ga radnici određuju samostalno, ne primjenjuju odredbe o najdužem trajanju tjednog radnog vremena, o ograničenju nejednako raspoređenog radnog vremena, o noćnom radu te o dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da su s poslodavcem ugovorili samostalnost u određivanju tih elemenata.
Ta se samostalnost odnosi na ograničenja koja su Zakonom o radu postavljena u odnosu na intenzitet rada radnika u okviru njegovog ugovorenog radnog vremena. Drugim riječima, zakonodavac priznaje da postoje radna mjesta na kojima se rad ne može organizirati kroz strogo definirane…
