Sukladno čl. 87. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14 – 127/17; nadalje Zakon) propisana je mogućnost da poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Prema tome, poslodavac ne može radnika temeljem jednostrane volje samog poslodavca uputiti na neplaćeni dopust, kao način kratkotrajnog rješavanja eventualnog viška radnika (bez raskida radnog odnosa) uzrokovano stagnacijom u poslovanju zbog gospodarske situacije. Dakle, isključivo na zahtjev radnika, poslodavac može, ali i ne mora odobriti radniku neplaćeni dopust, iz čega proizlazi da ne postoji obveza poslodavca da odobri takav zahtjev radnika. Međutim, potrebno je napomenuti da su prema čl. 22. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Nar. nov., br. 85/08-59/17) poslodavci obvezni odobriti neplaćeni dopust, odnosno mirovanje radnog odnosa do treće godine djetetova života. Naime, nakon što je iskorišteno pravo na rodiljni i roditeljski dopust ili pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena, jedan od zaposlenih roditelja ima pravo ne raditi do navršene 3. godine života djeteta, a za vrijeme tog razdoblja prava i obveze iz radnog odnosa miruju. Međutim, pravo na obvezno zdravstveno osiguranje i pravo na mirovinsko osiguranje ostvaruju se prema propisima kojima je uređeno to pravo. Nadalje, poslodavac mora jedan primjerak odluke o mirovanju radnog odnosa zaposlenog roditelja do treće godine djetetova života obvezno dostaviti Hrvatskom…
