2026.11.1.1 Naknada za godišnji odmor
Mateja Zanoški, mag.oec., ovlašteni revizor, ovlašteni računovođa
Pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora jedno je od temeljnih prava iz radnog odnosa, uređeno odredbama Zakona o radu, kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu i ugovorima o radu. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ne ostvaruje pravo na plaću za obavljeni rad, već pravo na naknadu plaće, pri čemu ta naknada ne može biti niža od prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u prethodna tri mjeseca, uključujući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.
Ključno polazište pri utvrđivanju naknade jest da godišnji odmor predstavlja plaćenu odsutnost s rada, pa radnik tijekom njegova korištenja ne smije biti stavljen u nepovoljniji materijalni položaj nego da je radio. Upravo zbog toga zakonodavac vezuje visinu naknade uz prethodno ostvarenu prosječnu plaću, a ne uz osnovnu ugovorenu plaću, čime se osigurava uključivanje svih relevantnih sastavnica primitka koje imaju obilježje plaće.
Trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se u radnim danima, prema tjednom rasporedu radnog vremena radnika. Zakonski minimum od četiri tjedna u pravilu znači 20 radnih dana kod petodnevnog radnog tjedna, odnosno 24 radna dana kod šestodnevnog rasporeda rada. Kod atipičnih rasporeda, primjerice rada četiri dana tjedno ili izmjeničnih petodnevnih i šestodnevnih ciklusa rada, broj dana godišnjeg odmora utvrđuje se razmjerno rasporedu rada.
Za obračun naknade plaće osobito je važno razlikovati dane i sate rada koji ulaze u korištenje godišnjeg odmora. Naknada se priznaje samo za dane odnosno sate kada bi radnik prema rasporedu rada radio. Tjedni odmor ne ulazi u obračun…
