Nedostupan dokument, obavezna prijava
Input:

Najmanje trajanje otkaznog roka - Članak 122.

25.1.2017, , Izvor: Verlag Dashöfer

3.15.11 Najmanje trajanje otkaznog roka – Članak 122.

Darko Graf dipl. iur.


(1) U slučaju redovitog otkaza otkazni rok je najmanje:

  1. dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine
  2. mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno jednu godinu
  3. mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine
  4. dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina
  5. dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina
  6. tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.

(2) Otkazni rok iz stavka 1. ovoga članka radniku koji je kod poslodavca proveo u radnom odnosu neprekidno dvadeset godina, povećava se za dva tjedna ako je radnik navršio pedeset godina života, a za mjesec dana ako je navršio pedeset pet godina života.

(3) Radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog povrede obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) utvrđuje se otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u stavcima 1. i 2. ovoga članka.

(4) Radniku koji je tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada, poslodavac je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka.

(5) Za vrijeme otkaznoga roka radnik ima pravo uz naknadu plaće biti odsutan s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja.

(6) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se odrediti kraći otkazni rok za radnika nego za poslodavca od roka određenog u stavku 1. ovoga članka, za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu.

(7) Ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.

Ovim su člankom propisani najkraći otkazni rokovi u ovisnosti o stažu radnika kod poslodavca koji mu otkazuje ugovor o radu. Naravno, ovi otkazni rokovi primjenjuju se kod redovitog otkazivanja, s obzirom da izvanredni otkaz ne poznaje otkazni rok, jer stupa na snagu trenutkom dostave. Stavkom 2. citiranog članka uvodi se dodatni kriterij za radnike koji su kod poslodavca ostvarili staž od najmanje 20 (dvadeset) godina, kako bi im otkazni rok bio uvećan za dodatna dva tjedna. Naime, ako su radnici s najmanje dvadeset godina staža kod poslodavca navršili 50 (pedeset) godina života u vrijeme otkazivanja, otkazni rok im se produžuje za dodatna dva tjedna, a ako su navršili 55 (pedeset i pet) godina života, otkazni rok uvećava im se za dodatni mjesec. Ovakvo uvećanje trajanja otkaznog roka ne bi se moglo smatrati diskriminacijom, s obzirom da se kod navedenih kategorija radnika radi o smanjenim mogućnostima novog zapošljavanja zbog godina života, pa je opravdano staviti ih u povoljniji položaj glede otkaznih rokova u odnosu na druge radnike koji ne udovoljavaju ovim dodatnim kriterijima, kako bi se na načelnoj razini izjednačili u pravima. Radi se, dakle, o tzv. pozitivnoj diskriminaciji koja dovodi do uspostavljanja narušene ravnoteže u pravima određenih usporedivih kategorija radnika. Ako je u konkretnom slučaju riječ o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, stavak 3. citiranog članka predviđa skraćivanje otkaznih rokova na polovicu, što je i opravdano, jer razlog za otkaz nalazi se na strani radnika, koji svojim djelovanjem ili propuštanjem daje poslodavcu razlog za otkaz. Stoga nije opravdano štititi takvog radnika na isti način i s otkaznim rokovima u istom trajanju kao i, primjerice, radnika kojemu poslodavac otkazuje zbog

 
 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: