2026.18.1.3 Kad brojke otkriju rodni jaz
Kristian Plazonić, dipl.iur.
.
Obveza izvješćivanja i rokovi
Jedna od važnijih novosti Direktive (EU) 2023/970 odnosi se na obvezu poslodavaca da izvješćuju o razlikama u plaćama između žena i muškaraca. Za razliku od pojedinačnog prava radnika da dobije određene informacije o svojoj plaći, ovdje je riječ o znatno širem prikazu strukture plaća kod poslodavca. Cilj je učiniti vidljivima razlike koje se promatranjem pojedinačnih plaća možda uopće ne bi mogle uočiti.
Direktiva pritom ne propisuje jednaku obvezu za sve poslodavce. Opseg i učestalost izvješćivanja ovise o broju radnika koje poslodavac zapošljava Poslodavci s 250 ili više radnika moraju prvi put dostaviti podatke do 7. lipnja 2027., a nakon toga izvješćuju svake godine. Poslodavci koji zapošljavaju od 150 do 249 radnika također prvi put izvješćuju do 7. lipnja 2027., ali nakon toga svake tri godine. Za poslodavce sa 100 do 149 radnika predviđeno je dulje prijelazno razdoblje: oni prvi put izvješćuju do 7. lipnja 2031., a potom također svake tri godine. Podaci se odnose na prethodnu kalendarsku godinu.
Razlika između pojedinih skupina poslodavaca može se jednostavno prikazati na primjeru dvaju trgovačkih društava. Društvo koje zapošljava 280 radnika ulazi u sustav izvješćivanja već 2027. godine i podatke će nakon toga morati dostavljati svake godine. Poslodavac sa 135 radnika, međutim, prvi put će biti obuhvaćen obvezom tek 2031. godine, a nakon toga izvješćivat će svake tri godine.
Takvo stupnjevanje obveza nije slučajno. Direktiva nastoji uskladiti dva interesa, a to je povećati transparentnost plaća, ali istodobno izbjeći nerazmjerno administrativno opterećenje, osobito za manje poslodavce. Uvodna izjava 34. upravo zato naglašava potrebu da se pri određivanju obveza vodi računa o veličini poslodavca i broju njegovih radnika.
Sedam pokazatelja rodnog jaza u plaćama
Izvješćivanje se ne svodi na objavu jednog postotka koji bi pokazivao koliko žene prosječno zarađuju manje ili više od muškaraca. Članak 9. stavak 1. Direktive propisuje sedam skupina podataka koje poslodavac mora prikazati. Takav pristup omogućuje da se razlike u plaćama promatraju iz više kutova, a ne samo kroz jedan zbirni pokazatelj. Naime, ukupni rodni jaz može pokazati da razlika postoji, ali sam po sebi ne otkriva u kojem je dijelu sustava plaća ona nastala niti među kojim je skupinama radnika najizraženija.
Riječ je o podacima o ukupnom rodnom jazu u plaćama, rodnom jazu u dopunskim ili varijabilnim komponentama plaće, medijalnom rodnom jazu u plaćama, medijalnom rodnom jazu u dopunskim ili varijabilnim komponentama, udjelu žena i muškaraca koji primaju takve komponente, udjelu žena i muškaraca u svakom kvartilu plaća te konačno, rodnom jazu između radnika prema kategorijama radnika, zasebno prema osnovnoj plaći i dopunskim ili varijabilnim komponentama. Kombiniranjem tih podataka moguće je, primjerice, razlikovati situaciju u kojoj se razlika pojavljuje već kod osnovne plaće od one u kojoj su osnovne plaće usporedive, ali se nejednakost pojavljuje kod bonusa, dodataka ili drugih primitaka. Jednako tako, raspored žena i muškaraca po kvartilima plaća može pokazati jesu li radnici jednog spola izrazitije zastupljeni među slabije ili bolje plaćenim radnicima.
Upravo je uključivanje dopunskih i varijabilnih komponenti plaće posebno važno.…
