2018.06.1.1 Godišnji odmor
Nives Baškiera, mag.iur.
Pravo na godišnji odmor te trajanje istog propisano je Zakonom o radu ( NN 93/14, 127/17) i to člankom 76. po kojem radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu.
1. Trajanje
Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana. Dakle, Zakon propisuje minimum trajanja godišnjeg odmora no moguće je kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrditi trajanje godišnjeg odmora i u dužem trajanju od minimalno propisanog. Također, trajanje godišnjeg odmora ne odnosi samo na radnike koji rade u punom radnom vremenu.
2. Razmjerni dio godišnjeg odmora
Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor kako je gore opisano, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavca. Kako bi se takvom radniku omogućilo i ranije korištenje godišnjeg odmora, Zakon uređuje institut razmjernog dio godišnjeg odmora.
Dakle, radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Primjerice, ako radnik ima pravo na 24 dana godišnjeg odmora u kalendarskoj godini, a kod poslodavca radi tek npr. 2 mjeseca znači da ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora x dva mjeseca koliko je proveo na radu (24/12 = 2 X 2 mjeseca = 4 dana godišnjeg odmora).
3. Prestanak radnog odnosa
Također, radnik kojem prestaje radni odnos, za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, a trajanje istog se…
